Standard koji smanjuje uticaj gradnje na životnu sredinu
ISO 21931-1:2010/ ISO/FDIS 21931-1 u toku je razvoj nove verzije “UNDER DEVELOPMENT”
Sustainability in building construction — Framework for methods of assessment of the environmental performance of construction works — Part 1: Buildings
Standard ISO 21931-1:2010 namijenjen je poboljšanju performansi životne sredine prilikom gradnje i to tako što osigurava međunarodno dogovorene okvire za metode koje se primjenjuju u upravljanju zaštitom životne sredine. Tokom životnog ciklusa, zgrade zahtijevaju mnoge resurse i podrazumijevaju transformaciju životne sredine. Kao rezultat imamo značajne promjene u životnoj sredini. Da bi se ovi efekti mjerili i razumjeli, koriste se metode procjene uticaja zgrada i okolne infrastrukture na stanje životne sredine.
Ali kako tačno ove metode to čine?
ISO 21931-1:2010 (Održivost u građevinskim konstrukcijama – okvir za metode procjene uticaja na životnu sredinu – dio 1: Zgrade) identifikuje ključna pitanja koja se moraju uzeti u obzir prilikom korištenja metoda za procjenu uticaja zgrada na životnu sredinu, i postojećih i budućih. Ovakve procjene mogu biti korištene za upoređivanje performansi i praćenje procesa poboljšanja i ostvarenja održivog razvoja.
Sektor građevinarstva (zgrade) sudjeluje u oko 40% globalne emisije ugljiika, 40% upotrebe prirodnih resursa i 40% otpada u svijetu. ISO 21931-1 je drugi važan korak ka smanjenju uticaja građevinarstva na životnu sredinu i ostvarivanju prave održivosti u građevinarstvu.
Ovaj standard pravi most između regionalnih i nacionalnih metoda čime osigurava zajednički okvir za njihovu primjenu. Odnosi se na sve faze izgradnje, od projektiranja konstrukcije, radova, održavanja do rekonstrukcije i dekonstrukcije da bi osigurao da finalni proizvod bude ekološka građevina.
ISO 21931-1:2010 je samo jedan od standarda u okviru serije standarda iz oblasti građevine.
Integriraju se s postojećim standardima iz oblasti građevinarstva (ISO 14020, ISO 14040 i ISO 15392).
